Ex-Yu IPTV u Norveškoj

Domaća Zajednica u Norveškoj

U Norvešku se najvećim dijelom stiglo devedesetih. Nije to bio put za poslom nego bijeg od rata, i to se osjeti u tome kako zajednica danas izgleda: porodice, ne pojedinci, i ljudi koji su gradili život iz početka u zemlji u kojoj nisu poznavali nikoga.

Oslo, Bergen, Trondhajm i Stavanger - male zajednice, ali čvrsto povezane. Djeca koja su ovdje rođena govore norveški bez akcenta, a naš jezik znaju od kuće, od bake preko telefona i od onoga što se u kući gleda.

Daljina je stvarna: do kuće se ne ide preko vikenda. Zbog toga veza s domaćim programom ovdje nosi više težine nego u zemljama iz kojih se stigne autom za jedan dan.

Gdje su Naši Ljudi u Norveškoj

Norveška je devedesetih izbjeglice raspoređivala po opštinama, a ne po gradovima - i to se vidi i danas. Umjesto jedne velike zajednice u prijestonici, dobio se niz malih po cijeloj zemlji, od Kristijansanda na jugu do Bude i Tromsea na sjeveru.

U Oslu se živi na istočnoj strani: Grenlan, Tojen, Furuset i Holmlija. Odmah do njega je Dramen, grad u kojem je udio doseljenika među najvišim u zemlji. Uz to idu Fredrikstad i Sarpsborg na jugu, Bergen i Stavanger na zapadu i Trondhajm na sjeveru.

Male sredine imaju svoju posljedicu. Kad u gradu živi nekoliko desetina porodica, nema kafane u koju se svrati ni sale u koju se ide - okuplja se po kućama, a ono što ostalima zamjenjuje ulicu ovdje zamjenjuje televizor u dnevnoj sobi.